Ima mita i mita. Nije svako mito jednako. Zapravo, mnogo je važnije tko daje mito, od toga koga se miti i koliko taj mito iznosi. Kod nas, primjerice, prolazi fino i kulturno mito, mito koji se daje uz zvuke klasične glazbe, u crnim odijelima, uz pristojno Bitte, Danke, Kistihand. A protivimo se iz petnih žila mitu u birtiji, uz krkanluk i narodnjake. Jer ovo potonje mito je tak balkansko. Recimo, ako sucima jednog hrvatskog grada heroja pokušate organizirati besplatnu priredbu sa striptizetama, janjetinom i gemištima bit ćete hladno odbijeni s obrazloženjem da je to protivno odredbama članka 92. “Zakona o sudovima” koji propisuje da suci moraju čuvati svoj ugled ne dovodeći u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suđenju. Međutim, ako tim istim sucima tog istog grada (neka to bude Vukovar) organizirate besplatnu feštu i besplatan koncert klasične glazbe, takav oblik davanja mita je savršeno prihvatljiv uz ponosno objašnjenje kako su naši suci kulturni i idu na koncerte klasične glazbe, a ne kao oni krmci s druge strane granice.

Dana 6. svibnja 2011. godine u 19 sati, pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, a u organizaciji Kluba sudaca Vukovar i ZAMP-a u Hrvatskom domu Vukovar održan je koncert pod nazivom “S Predsjednikom na koncert” na kojem su nastupili Zagrebački solisti. Prema dostupnim podacima, vukovarski suci koji su prisustvovali ovoj priredbi nisu platili ulaznice, domjenak poslije koncerta je također bio besplatan. Na stranu činjenica da je sporno i samo privatno susretanje sudaca s Predsjednikom Republike i Gradonačelnikom budući da je protivna odredbama članka 92.  ali taj koncert kao i svaki drugi koncert – košta. Slušanje svjetski poznatih “Zagrebačkih solista” također košta. Pristojbe za ovaj koncert, kao i svaki drugi koncert – koštaju. Najam dvorane košta. Koštaju i zaštitari, a košta, Bogu hvala, i krkanluk koji je pao poslije koncerta. Ako je sve to za vukovarske suce besplatno, znači da je to platio organizator – ZAMP.

Upitajmo se na trenutak: zašto je ZAMP platio besplatan koncert i “domjenak” baš vukovarskim sucima, a svima ostalima to debelo naplaćuje, uključujući i glazbenike grada Vukovara, glazbene pedagoge Grada Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije, glazbene kritičare, direktore osnovnih i srednjih škola, ratnu siročad, roditelje poginulih branitelja…? Svima ZAMP masno naplaćuje nešto što vukovarskim sucima daje besplatno. Zašto? Ili, zašto upravo sucima?

I na kraju zamislimo slijedeću hipotetsku situaciju. Dva dana nakon besplatnog koncerta za vukovarske suce kojeg je organizirao i platio ZAMP, neki hipotetski vukovarski ugostiteljski nesretnik, recimo da se zove Stipan Glamočak vlasnik Restorana Tena u vukovarskoj ulici Dvanaest redarstvenika br. 33, nađe se pred Vukovarskim sudom u postupku br. Pž-1483/2011 zbog tužbe ZAMP-a da im duguje 75 tisuća kuna, iako se on jadan zaklinje da nikakvu muziku osim narodne nije puštao pa da tom logikom ne duguje nikakva muzička autorska prava jer je autor narodne muzike narod i da je cifra koju navodi ZAMP totalno isfantazirana. Kako da u tom slučaju nezavisno sudi nezavisni vukovarski sudac koji je još pod dojmom prekjučerašnjeg besplatnog koncerta “Zagrebačkih solista” i besplatnog krkanluka na teret ZAMP-a. Hoće li u njemu prevagnuti ljubav prema pravu ili ljubav prema besplatnoj ugodi koju mu pruža ZAMP? Da li će u njegovim očima stranke – ZAMP koji mu je priuštio nezaboravne trenutke i ugostiteljski nesretnik koji mu nije priuštio ništa, biti jednaki? Teško. Zašto? Zato jer ima mita i mita. Nije svako mito jednako.