Groznica Europskog prvenstva već ovih dana počinje se osjećati u zraku. Kafići se farbaju u crveno bijelu boju, prodavači već smišljaju načine kako uključiti svoju firmu u neku nagradnu igru, kladionice trljaju rukama… Sve zbog jedne okrugle lopte i nekoliko momaka sa tetovažama i šiškama. No nogomet je za svakog muškarca nešto više od toga. Mi muškarci nerijetko gledamo utakmice talijanske C2 lige samo zato da bi gledali ono zbog čega se možemo prepucavati sa susjedima, šefovima, prijateljima i svima koji navijaju za neki drugi klub ili drugu državu. Osjećaj pobijede našeg kluba ili repke je osjećaj poraza nekom našem poznaniku i nema ništa bolje od toga. Kao što nema ništa gore od tuge kada znamo da smo ispali sa velikog natjecanja ili iz lige prvaka. Čudno je kako nam se svijet okreće oko jedne okrugle lopte. Ovaj Euro biti će poseban za hrvatske navijače iz razloga što nismo bili na zadnjem svjetskom prvenstvu. Prvi puta smo propustili euforiju velikog natjecanja. Prolazeći kroz grad nismo načuli priče o nekom golu koji je jučer pao ili o nekom messijevom potezu, jer jednostavno, nije nas bilo briga. Ove godine to prestaje. Kada? Točno 8. lipnja u 18.00. Tada vrijeme staje na 20 dana. 20 najkraćih dana u godini. Šefovi već znaju da im radnici neće biti na željenoj razini koncentracije, žene znaju da neće muškarce moći natjerati da idu s njima na more, mame znaju da će im djeca markirati zadnje sate zbog najvažnije sporedne stvari na svijetu.

Zašto je Euro toliko poseban kada nogomet možemo pratiti svaki dan? Svaki tjedan se igra ili liga prvaka, ili europska liga, nečije prvenstvo… Euro je poseban po tome što do zadnje minute strahujemo da će nam reprezentacija ispasti iz kvalifikacija, i da nećemo doživjeti euforiju koju čekamo nekoliko godina. Euro je poseban i po tome što smo u dužem razdoblju pratili našu reprezentaciju u kvalifikacijama i nakon svake utakmice danima ili čak i tjednima raspravljali kako bi netko od nas bio bolji izbornik, ili kako nam je izbornik fenomenalan kada pobijedi. Nakon svake utakmice zbrajamo bodove i smišljamo koliko nam ih još treba da odemo na Euro i doživimo vrhunac svega onoga za što smo živjeli svaki mjesec kada smo znali da nam repka igra kvalifikacije. Da nam je reprezentacija ispala bili bi toliko tužni da se sav nerad i sva depresija u državi ne bi mogla mjeriti sa time što ponovno nećemo gledati naše dečke kako nam uljepšavaju tjedan, ili zavijaju u crno cijelu državu. Na sreću reprezentacija nam je prošla kvalifikacije i igrat će Euro 2012. Svaki navijač moći će ponovno biti sretan barem 90. minuta. Dakle 8. lipnja u 18. sati točno na stadionu u Varšavi otvara se Euro 2012. i trajat će do 1.srpnja do 20.45 kada Euro završava. Tih dvadesetak dana ponovno ćemo uživati u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. No u tih 20 dana riječ sporednoj nema mjesta.