Ovo je članak koji će se najviše ticati onih osoba koje su po prvi puta za kućnog ljubimca dobili ni više ni manje nego psa. Pas je dosta puta kod raznih ljudi nazvan najboljim prijateljem. Vama koji još nemate psa to se možda čini i malo prenategnutim no morate nabaviti psa da vidite da to stvarno može biti tako. Pas vam radi društvo kada ste sami, veseli vam se kada dođete doma, tjera vas da se i vi malo pokrenete i da se prošećete sa njim u neko doba dana u koje možda ne bi izašli da ne morate. No postoje neke stvari koje morate napraviti kada kupite svojega prvoga kućnog ljubimca. Možda se pitate morate li ga staviti čip u njega i kako se to radi. Ovaj članak ćemo podijeliti tako da vidite morate li stavljati čip u svojega ljubimca, kako se to radi, i koje su dobre, a koje loše stvari kod stavljanja čipa vašem prvom psu.
DA LI JE ČIPIRANJE ZAKONSKI POTREBNO
Pitanje je kršite li zakon ako ne čipirate svoga psa. Odgovor je da. Vaš pas mora biti čipiran. Po novome zakonu i oni psi koji su stariji moraju biti čipirani i ne smije se dogoditi da hodaju bez toga. Mnogi zli jezici odmah su se javili i govorili o tome kako je ovaj zakon donesen samo zato da bi razni veterinari mogli spremiti koju kunu u džep. Ako je slučajno i takav razlog vi tu ne možete utjecati i morate ići čipirati svog psa što prije kako ne bi dobili neku kaznu. Psi su prije mogli imati ogrlicu na kojoj im je pisalo ime, no to se sada ukinulo i vaš pas nema druge nego da dobije svoj čip.
KAKO SE PAS ČIPIRA
Na čipu se zabilježi serijski broj koji označava svakog psa kao posebnog. Na tome broju označava se iz koje je države taj pas, iz kojega je grada, gdje je čipiran i na posljetku tko su mu vlasnici. Kako vi imate svoju osobnu iskaznicu tako vaš pas ima čip. Pas također mora biti čipiran ako mislite sa njime uči u državu koja je u europskoj uniji. U suprotnome to se ne može dogoditi. Prije se događalo da psi imaju tetovaže na uhu koje bi ih identificirale, no te tetovaže nisu bile precizne kao čipovi i po njima se nije moglo točno raspoznati odakle taj pas dolazi. Možda ste pomislili boli li to vašeg psa, kolika je lista čekanja, koliko traje i slično. Vašeg psa to čipiranje neće boljeti niti malo. Većina pasa je zaigrana na tome stolu i ne boje se čipiranja. To traje relativno kratko tako da se ne morate naručivati nekoliko mjeseci prije nego jednostavno možete doći kod svog veterinara i dobiti ćete termin za čipiranje, u većini slučajeva vašeg psa će čipirati istog trenutka.
DOBRE STRANE ČIPIRANJA
Ako ste slučajno pomislili kako je vaš pas čipiran iz nekog financijskog razloga, varate se. Osnovna ideja koja je držala ovaj zakon bila je ta da je svaki pas u mogućnosti napraviti nešto loše. Naravno niti vaš pas nije iznimka kao. Ako pas napravi nešto loše, nekoga ugrize ili nešto ugrize pa napravi štetu, pomoću čipa je vrlo lagano saznati čiji je to pas i kako doći do vlasnika. Naravno taj vlasnik će morati odgovarati tako da plati sve naknade i troškove. No postoje i odlične stvari kod čipiranja pasa. Vaš pas se doslovno ne može izgubiti. Ako negdje odluta, ili pobjegne bilo koja osoba koja ga pronađe može ga vama vratiti na vrlo lagan način. Mora otići kod bilo kojeg veterinara, i reći da je nađen pas. Nakon toga veterinar provjeri preko čipa čiji je taj pas i kontaktira vas istoga trenutka. Vi dođete po svog ljubimca i pazite drugi puta da vam ne pobjegne ili da se ne izgubi. Postoji nekoliko priča raznih ljudi koji su pomoću čipa uspjeli pronaći svog ljubimca. Ako vam netko ukrade psa, također ga možete lagano pronaći, jer svaki puta kada on ode kod veterinara zbog bilo čega, veterinar će provjeriti čip i vidjeti da je to vaš pas a ne od te osobe. Također dosta se događalo da roditelji više ne mogu trpjeti psa i odluče ga se riješiti tako da ga odvedu negdje daleko i puste ga. Taj pas će kad-tad biti pronađen i na isti način vama biti vraćen, pa neka vam roditelji objasne kako se našao tamo.
Sada kada znate da vaš pas mora biti čipiran nemojte očajavati. To što vaš pas mora biti čipiran je odlična stvar i možete biti sigurni da nikada nećete izgubiti svog ljubimca, i to je ono što je zapravo najvažnije.