Današnji svijet izgleda podjeljen na dvije strane. Zagovaratelje znanosti i njihovu suprotnost, zagovaratelje duhovnosti. Na svim nivoima i sve češće se raspravlja o razlikama i zbog čega je nešto bolje od drugoga. Zanimljiv citat iz filma Thor daje nadu da će jednom te rasprave prestati. Na pitanje što se dogodilo sinoć, Thor odgovara: „tvoji preci to zovu magijom, ali ti to nazivaš znanošću. Ja dolazim iz zemlje gdje je to jedno te isto“.

Integracionisti već zagovaraju teoriju kako duhovnost i znanost nisu niti trebaju biti razdvojene. Sve više je dokaza ovoj teoriji i ona prikuplja sve više poklonika. Jer veliki broj stvari znanost ne može objasniti onim što do sada znamo a ako se nastavi odvajati od duhovne dimenzije, vjerojatno će tako i ostati. S druge strane, ako se duhovna strana uzima bezrezervno kao istina, opet nećemo daleko stići. Postoji mnogo znanstvenih teorija koje se i laiku čine nestvarnima ili neozbiljnima a duhovnost ih lijepo, logično i praktično objašnjava te ih koristi. Problem je što se i za znanost i za duhovnost trebamo godinama obučavati i polako napredovati. Stoga je razumljiva podjeljenost onih koji su se opredjelili za jednu od tih strana i ne žele prihvatiti drugu jer tada moraju napustiti znanje za koje su se godinama trudili steći ga. Ili ga bar radikalno mijenjati. Tako se profiliraju dogmatske znanstvene teze koje ne dozvoljavaju ništa što nije znanstveno iako za to postoji ogroman broj iskustava i dokaza.

Osnovne razlike između ova dva svijeta su očite na prvi pogled.neka opća tumačenja jednog i drugog glase:  Znanost se bavi onim što je vidljivo, mjerljivo i opipljivo. Duhovnost proučava ono što je nevidljivo, neopipljivo i nemjerljivo.

No, već dugi niz godina postoji dodirna točka između ove dvije teme. To je kvantna fizika. Ona ruši dobro utvrđena „pravila ponašanja“ u znanosti tako da jedna te ista čestica može biti i čestica i val. Ovisno o tome promatramo li ju ili ne. Ovo zvuči zbunjujuće, no najvažniji je dio „može biti i čestica i val“. Znanost to ne dopušta, duhovnost (pri tome se ne misli na religije koje mogu biti isto tako isključive kao i znanost)priznaje ovu mogućnost. U duhovnosti možemo biti i izvan i u, možemo biti odvojeni i spojeni sa svim. Čini se kako je odgovor na sve taj da umjesto ili –ili u rečenicu i naše umove uvrstimo i-i! Ima li ovo smisla? Čemu onda raditi pokuse kada pokus može biti i dokazan i nedokazan, kakva je znanost ako znanstvenik kaže kako je i dobro i loše i izvodivo i neizvodivo i istina i neistina? Na žalost, znanstvenici ne vide da sve što stvore i otkirju nije samo nešto od navedenog nego je zapravo sve. Lijek, koliko god dobar bio, ne može izliječiti svakoga. Osim toga, ne postoji lijek koji nema nuspojave. Dakle do sada smo došli da lijek liječi i neliječi, dobar je ali i loš. Ako pogledamo otvorenog uma, sve na svijetu je i-i.

Dakle, oni skloniji duhovnosti i oni skloniji znanosti, razumno će se ponijeti tek kada prihvate i ono  drugo. Dakle, ako smo bolesni, koliko god duhovni bili, potrebno je otići kod liječnika, uz sve svoje duhovne prakse. Također, osoba koja je bolesna i liječnici joj ne mogu pomoći, učinit će sve za svoje zdravlje i život tek kad proba i ono što se još uvijek zove alternativom i spada u duhovnost.

Nakon svega, zaključak bi mogao biti da sve vidljivo, mjerljivo i opipljivo ima svoje nevidljivo, nemjerljivo i neopipljivo. Isto tako sve neopipljivo na nekoj razini koja nam je još uvijek nepoznata ima svoje opipljivo.