Nemate posao? Dobro, nije kraj svijeta. Što ste voljni učiniti kako biste do posla došli? Obično se traženje posla svodi na pregledavanje oglasnika, klikanje po portalima koji nude zaposlenja i raspitivanjem kod prijatelja. Širenjem glasa da tražite posao.

No, što bi se dogodilo kada biste traženje posla uzeli ozbiljno? Kad biste od toga napavili projekt? Jeste li o tome razmišljali? Mali broj ljudi je, no gotovo svaka osoba koja to napravi završi u novinama sa „uspješnom pričom“. Zašto su oni bolji od vas? Samo zato što su se usudili uključiti mozak u proces zapošljavanja.

Kako bi trebao izgledati taj projekt?
Ovisno o tome kojeg ste zanimanja odabrat ćete najučinkovitiji model. Zahtjeva li vaša struka iskustvo? Kako možete steći to iskustvo? Recimo volontiranjem. Ovo je nepopularna mjera jer ljudi traže posao samo radi novca a ne radi toga da počnu raditi posao koji vole. Zašto bi ga onda radili „besplatno“? Volontiranje nije besplatan rad, to je ulaganje u vlastiti marketing i stjecanje iskustva.Volontiranjem se počinjete kretati u krugu ljudi koji se bave istom strukom. Ako ste dobri, mislite da neće ubrzo uslijediti kvalitetna ponuda? Naravno da hoće.

Ako vaš posao zahtjeva određene reference ili portfolio radova i projekata, trebate to i napraviti. Ako ste po zanimanju arhitekt i niste do sada bili zaposleni, pokažite potencijanom poslodavcu kako ste susjedu projektirali kućicu za pse. Netko će vas izbaciti iz ureda no netko će htjeti pogledati što ste, kako i zašto učinili u tom projektu. Ako ste projektu poklonili dovoljno truda, to će biti prepoznato. Poslodavci su u stalnoj potrazi za kvalitetnim kadrom koji razmišlja svojom glavom, vjerujte.

Tko neće zaposliti frizerku bez radnog iskustva ali koja ima pedesetak slika svojih prijatelja i rodbine sa njenim frizurama za sve prigode? Znate kako ljudi uobičajeno dolaze na razgovor za posao? Kažu mene su poslali sa burze i to je vrlo često jedino smisleno što su rekli.

Posao se ne traži pet minuta dnevno što je prosječno trajanje pregleda oglasnika. Traženje posla bi trebalo biti posao sa punim radnim vremenom. Uključite u to ono što trebate naučiti, svijest o tome kako možete napredovati, zapisujte ideje. Jako puno toga nam je dostupno putem interneta. Iskoristite te mogućnosti umjesto besmislenog surfanja.

Gdje se skuplja vaša struka? Postoji li neki klub? Priključite se i postanite član kluba. Sada već postoje „bussines brunch“ događaji koji okupljaju ljude u potrazi za idejom, zaposlenikom, poslodavcem ili partnerom u poslu.

Važno je i kako se osjećate u vezi posla i zaposlenja. Postoji li entuzijazam i želja? Ako ne, onda je jasno zašto ste još nezaposleni. Također, to je jasan znak kako trebate nešto učiniti u tom smijeru. Koliko god nevjerojatno zvuči, u svom poslu biste trebali uživati. Stoga prepoznajte što vas muči. Jeste li se školovali za posao koji vas ne zanima? Postoji li neka opcija u kojoj bi vam se to zanimanje svidjelo? Ako nikako ne želite raditi u struci, postoji mogućnost prekvalifikacije.

Kako zapravo krenuti sa odabirom profesije? Postavite si jednostavno pitanje. Što bih volio- voljela raditi čak i besplatno? Koje osobine prepoznajete kod sebe i za koji posao su one korisne? Imate li hobi u kojem uživate? Pretvorite ga u zanimanje. Tako je počela većina uspješnih priča. No, što ako ne možete naći ono što vas zanima? Ako ništa ne želite raditi? Bilo bi dobro naći uzrok tome problemu. Preporuka je posavjetovati se sa nekim stručnjakom tipa life coacha. Oni mogu pomoći u uklanjanju ovih problema.

Često se kod nezaposnenih ljudi stvara ideja o poduzetništvu. Samozapošljavanju. To je odlično ako je želja nastala iz kvalitetnog izvora. Ako je ta ideja došla iz pozicije „a što ću drugo?“, razmislite još malo. Država na to potiče no ne zato da bi vama pomogla u osamostaljivanju nego kako bi teret brige o svemu prebacila vama na leđa. Čim se samozaposlite morate zaraditi i za sebe, za troškove posla, za vrijeme kada nemate posla te za državu kroz poreze i namete. Ne kažem kako je to loša ideja no jako dobro razmislite o tome. Od države će vam čak moguće stići i neki poticaj no opet se pokazuje njihova nebriga jer će vam dati novac a neće vas naučiti što ćete s tim novcem kako bi vam najviše koristio.

U poduzetništvo bi trebao krenuti onaj tko neko vrijeme može raditi a da ne zarađuje. Rijetke su poslovne priče kada poduzetnik brzo počne zarađivati i to velike iznose.