Što nas uči Krishnamurti

16. srpnja 2012. | Autor: | Napisano u Religija i duhovnost

      Oglasi

Kada bi se Krishnamurtijeva učenja svela u jednu rečenicu, glasila bi „Istina je zemlja bez puteva“.  Čovjek ne može doći do istine kroz bilo koju organizaciju, kroz ni jednu vjeru niti dogmu, propovjednika ili ritual. Ni kroz niti jedno znanje ili filozofsku tehniku. Treba pronaći istinu kroz ogledalo odnosa, kroz razumjevanje sadržaja vlastitih misli. Kroz promatranje i ne kroz intelektualnu analizu. Živeći ono što govori, ovaj Indijski mislilac bio je protivnik slijeđenja gurua (učitelja), i nije bio pripadnik niti jedne organizirane religije niti sekte.

Izvor: http://www.loc.gov/pictures/collection/ggbain/

Također, jedna od važnih stavki njegovog učenja je da se treba osloboditi misli. Misao je uspoređivao sa vremenom. Misao je nastala kroz iskustva, nadanja, očekivanja te je kao takva neodvojiva od vremena i prošlosti. Ako su naše akcije potaknute promišljanjem, onda smo čineći to vezani za svoju prošlost. Čovjek je tada rob prošlosti. Kada čovjek prepozna misao kao objekt, kada ju promatra,tada postoje dvije strane, promatrač i promatrano. Čovjek tada prepoznaje odvojenost, no to je iluzija.

O čovjekovom ponašanju je iznio precizna i jasna pravila kako bi ponašanje podržavalo kvalitetan i ispunjen život. Iako bi u ova pravila također trebalo malo dublje ući jer imaju i dublju poruku.

Stoga kaže kako je važno imati samokontrolu uma. Tako da ne dopuštamo da naš „um čini što hoće“ niti da netko drugi upravlja našim mislima. Misao mora biti jaka i mirna. Izbaciti ljutnju i bijes. Nije važno što se čovjeku događa u životu jer to je sve rezultat prošlosti. Svaka nevolja ima svoj kraj. Kaže kako je dužnost čovjeka da ostane vedar i smiren. Mislima ne treba dozvoliti da lutaju jer tada ne služe ničemu. Um ne smije biti nezaposlen. Misao mora biti usmerena na dobre ciljeve. Upotrijebiti um kao silu  u smijeru evolucije koja je Božiji plan.

Samokontrola djelovanja je slijedeća stvar koju objašnjava jer djelovanje mora biti iza misli. Ako za mislima ne slijedi djelovanje, onda su one odlutale i ne služe ničemu. Lijenost je nepoželjna. Sve prihvaćene dužnosti potrebno je savršeno izvršiti. Tu treba odvojiti dužnosti koje su jasne i razumne, koje si preuzeo na sebe, ne one koje ti netko drugi želi nametnuti i prebaciti ih na tebe. Uobičajen rad se treba obaviti bolje od drugih a ne jednako ili lošije.

Nakon toga ide tolerancija. Postat ćemo tolerantni kada se oslobodimo od licemjernosti i praznovjerja. Ceremonije nisu potrebne. Za one koji biraju drugačiji put imaj razumjevanja jer ti si to već odavno prevladao. Zato budi ljubazan. Na sve gledaj dobrostivo, nježno i tolerantno.
Nakon toga slijedi vedrina. Svoju karmu moraš podnositi radosno. Kakva god ona bila. Patnju nositi kao čast i biti zahvalan što nije gore. Tek kada „istrošiš“ svoju lošu karmu,tek tada si slobodan i sposoban stvarati. Moraš se odreći svakog osjećaja posjedovanja. Karma ti može oduzeti stvari ili ljude koje najviše voliš. I tada moraš biti vedar i spreman na rastanak.

Usmjerenost znači da te ništa ne može skrenuti s puta.Moraš odabrati put i sjediniti se s njim. Odstupanje od svoga puta je isto kao odstupiti od samoga sebe.

Možemo vidjeti da daje značaj odvajanju od svega što je nevažno za pravi duhovni put koji je odvojen od fizičkog. Tako da nas nedaće ne pokolebaju na duhovnom putu koji je iznad tjelesnog. Ipak , tim se putem može krenuti tek kada je shvaćeno kako se treba ponašati u fizičkom svijetu i kada se ta pravila provode u potpunosti. U suprotnom bi duhovni put koji kao podlogu ima neiskren fizički život i sam bio lažan i nepotpun.

Ovo je samo dio Krisnamurtijevog učenja. Iza sebe je ostavio puno knjiga, razgovora i snimljenih materijala. Od kojih je za izdvojiti Knjiga života i Kraj vremena-budućnost čovječanstva u kojoj se nalaze razgovori Krishnamurtija i Davida Bohma. To je knjiga koja spaja znanost i duhovnost utjelovljene u ova dva posebna čovjeka.

Autor:

Ovaj korisnik je napisao 23 članaka do sada.

info