Relativno novi pojam koji se sve više pojavljuje i konačno daje nadu da će bar u određenim segmentima ekonomije završiti današnji način poduzetništva čije je osnovno pravilo jedi ili budi pojeden a cilj je pronaći proizvod koji će biti zanimljiv onima koji to mogu platiti.

Mnogi još uvijek nedovoljno znaju o socijalnom poduzetništvu  stoga se o tome govori svašta. Socijalno poduzetništvo nije karitativan rad iako stoji na humanim temeljima. Za početak navedimo osnovne razlike između poduzetništva i socijalnog poduzentištva.

I među samim stručnjacima postoji neslaganje u definiciji poduzetnika  pa tako Peter Drucker je jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih mislilaca na temu managementa u teoriji i praksi, poduzetnika vidi kao mudrog i predanog eksploatatora promjena. Josef Shchumpeter, poznati ekonomist i politološki znanstvenik poduzetnika vidi kao generatora promjena u gospodarstvu. Iako na prvi pogled izgledaju nespojive, zapravo mogu stajati jedna pored druge i nadopunjavati se ovisno od slučaja do slučaja. Osim ovoga poduzetništvo možemo definirati kao  kvalitetno promatranje, uočavanje potrebe za nečim novim i preuzimanje rizika u svrhu stavljanja novog proizvoda- usluge na tržište. Iako se uobičajeno mišljenje da se u poduzetništvu  sve vrti oko novca i profita, veliki broj poduzetničkih projekata to demantira jer su njihovi začetnici jednostavno tražili učinkovitiji način kako nešto učiniti ili prepoznali potrebu tržišta za nečim što oni imaju ili znaju proizvesti. Također, na samom početku projekta gotovo nikad ne znamo hoće li ideja biti prepoznata i dovoljno upotrebljiva kako bi netko htio platiti dovoljno visok iznos  da se cijeli poduhvat isplati. A veliki broj neuspjelih poslovnih poduhvata govori protiv teze da poduzetnici sve rade samo radi novca.  Poduzetnik, umjesto čekanja da to učini netko drugi, poduzima akciju kako bi postigao promjenu onoga čime nije zadovoljan. Svojim uspjehom poduzetnik podiže nivo ravnoteže na tržištu ili u određenom dijelu na koji njegov proizvod utječe.

Socijalno poduzetništvo se od „običnog“ razlikuje vrlo malo. Dakle i ono ima uočavanje prilike i potrebe za uslugom ili proizvodom, osmišljavanje ideje kako bi se to izvelo i prodaju svoga proizvoda uz dakako određeni prihod kako bi se proizvodnja mogla nastaviti dalje. Naglasak u ovom primjeru je prepoznavanje nepovoljne stabilne ravnoteže. Dakle određenog sistema koji ima negativan utjecaj na određenu skupinu ili cijeli narod. Obično su oni koji bivaju zapostavljeni od blagodati koje im mogu priskrbiti poduzetnici upravo oni koji ne mogu platiti uslugu ili proizvod no svejedno im je potreban. Dakle, socijalno poduzetništvo se odnosi na prepoznavanje mogućnosti na način da se utječe na život određene zajednice i time se njihov životni standard ili sam način života stabilno i trajno mijenja na bolje. Naglasak je na stabilnom i trajnom. Socijalno poduzetništvo karakterizira direktan utjecaj na zajednicu na koju se odnosi time što stvara održivu pozitivnu ili pozitivniju ravnotežu. Ta se ravnoteža postiže ne samo direktnim utjecajem poduzetništva nego i preljevanjem toga utjecaja dalje.

Iako su humani, poduhvati koji se poduzimaju u svrhu poboljšanja kvalitete života ljudi ne svrstavaju se u socijalno poduzetništvo ako ne odgovaraju određenim kriterijima. Dakle, socijalno poduzetništovo treba imati trajne rezultate i postići novu ravnotežu koja do tada nije bila na zadovoljavajućem nivou.

Socijalni aktivizam je human, učinkovit i često korišten model u pomaganju ljudima ali ne spada u socijalno poduzetništvo. Socijalni ili društveni aktivizam je za razliku od poduzetnika usmjeren na pozivanje drugih na konkretne akcije bilo potičući vladu na organiziranje socijalnih programa ili poduzetnika i kompanija na ulaganje u socijalne projekte.

Još jedna vrlo slična kategorija postiže velike rezultate ali se razlikuje od socijalnog poduzetništva. To je pružanje socijalnih usluga. Iako je prepoznao nepovoljnu ravnotežu, pojedinac socijalnom uslugom ne stvara novu ravnotežu nego u postojeći sistem uvodi poboljšanja. Primjer ovoga je izgradnja jedne škole ili bolnice u određenom selu gdje postoji velika potreba za to. Socijalno poduzetništvo je za razliku od ovoga osnivanje lanca bolnica ili škola koje dižu ravnotežu na viši nivo na većem području kao što je država te time čine kompletno stanovništvo zdravijim ili obrazovanijim što oni sami kasnije šire time što je manja smrtnost i povećava se broj stanovnika ili su ljudi zdraviji i mogu više proizvesti za sebe i svoje obitelji ili u slučaju škola postaju obrazovaniji i svoja znanja koriste kako bi naposredno i posredno digli standard u državi u kojoj žive.