Željeznice prošle, buduće

Dolazi nam ljeto a sa njim zabava ,odmori, putovanja… Gosti nam dolaze i obično je tu prometni kolaps. Koliko smo puta prošli starom kaštelanskom cestom ili brzom ljeti ili zimi i … kolaps. Nerviranje, iznalaženje novih prolaza, znojenja, kašnjenja.

Bacite pogled sa strane dok ste u automobilu i pogled pada na željezničke pragove i prugu. U kutku mozga nešto promislite, jednu sekundu, ali dalje ne razmišljate i to je to. O čemu ste mislili tog trenutka, što mislite ovaj tren o tom? Pa pruga je prazna ljudi. Prometni kolaps a pruga prazna. Željeznica „HŽ“ u gubicima, vagoni iskaču zbog skupog održavanja a kad voze isti su poluprazni i spori.

E sad sam kao pametan, to je tako i gotovo. Mora li biti tako? Malo sam razmišljao o tom prije nekog vremena i moj je zaključak bio ne. Danas je Internet sve. Što želite naći na internetu ako ima to ćete naći. O čemu se razmišlja u svijetu i što se predviđa glede željeznica i njihove uloge u budućnosti. Čitajući malo može se zaključiti da donekle imamo sreće u nekim stvarima. Pitanje je zašto vagoni moraju biti onako veliki i teški. Zamislite automobile ili kombije od 1 do 15-ak putnika na tračnicama. Meni to izgleda baš fino. Hoće li biti svi jedinstvenog izgleda, visine, širine ili nečeg drugog to je pitanje struke. Svaka jedinica bi se trebala moći spojiti sa onom ispred ili iza. Spajanja su zbog otpora zraka. Današnja elektronika omogućava svašta od praćenja do ne znam čega. Zbog takvih stvari sav promet bi se odvijao bez zastoja. Modularni mali vagoni omogućuju spajanja u hodu pa i razdvajanje na skretanjima. Spajanje u hodu bi bilo bez zaustavljanja na stanicama. Nema preticanja i prebrzih vožnji ali se vozi, možda sve do kuće. Zašto održavanje ili nabava ne bi bilo u rukama privatnih osoba. Zar ne bi bilo dobro da kad dođete na stanicu u Negdjemjesto i pritisnete dugme za Tamomjesto u 2 sata ujutro, čekate vagon da dođe 5 do 10 min. sa najbliže stanice ili iste sa jednim ili dva sjedala i putujete bez voznog reda. Neke pruge se zatvaraju a što da su takvi kombiji u điru. Još da možete sa nekakvim dostavnim vozilom na prugu bez puno zadržavanja i komplikacija. Ovdje sam mislio na kombi sa ulice. Da ne zaboravim točkovi ne moraju biti čelični i klopotavi. Pogon na tim vagonima za prelazno razdoblje mogu biti motorni ali u skoro vrijeme električni. Zaustavni putovi mnogo kraći. Stanice za putnike sa malo elektronike nešto na tragu prometovih displeja sa redom dolaska i čekanja. Sadašnji vlakovi naročito teretni su nezamjenjivi kao takvi a putnički da li moraju biti ovakvi. Ove dvije vrste mogu raditi neovisno, ne u isto vrijeme.Previše je praznog vremena između prolaska vlakova .

Mogao bih otići daleko u razmišljanjima ali na kraju pitanje je koliko je to sve budućnost. Takva renesansa željeznica kod nas može biti za 6 do 12 mjeseci. Zašto ? Zato što i onako moramo nešto napraviti sa njom. Proizvodni pogoni za takva laka vozila mogu biti vrlo brzo realizirana. Malo razmišljanja, dobre volje i nekih gužvi moglo bi biti manje.

Usput što mislite o odlasku na kupanje u Vodice, „Medenu“ , Duće ili Makarsku takvim vlakom u srpnju i kolovozu. Pitanje je kojom prugom. E pa baš zato.

Slični članci